Pred čitaocima se nalazi intervju sa Ivom Kolegom, autorkom romana „U zagrljaju smrti“, snažnog psihološkog trilera koji istražuje dubine ljudske prirode, moralne dileme i krhkost porodičnih odnosa. Njen pripovedački stil spaja introspekciju, intenzivnu emocionalnost i atmosferičnost mediteranskog podneblja, dok centralni lik Leon vodi čitaoca kroz vrtlog unutrašnjih borbi i dramatičnih događaja. U nastavku razgovaramo o nastanku romana, kreativnom procesu, izazovima pisanja i saradnji sa izdavačkom kućom Librum.
1. Kako je nastala ideja za roman „U zagrljaju smrti“ i šta Vas je motivisalo da napišete ovu priču?
Ideja se pojavila neočekivano, ali racionalno tumačenje upućuje na dugotrajno promišljanje tema koje roman obrađuje. Kada su te misli dostigle intenzitet koji je zahtijevao literarni oblik, odlučila sam da ih pretočim u priču koju bih i sama rado čitala. Glavni motiv bilo je isticanje važnosti ključnih tema kojima se roman bavi.
2. Glavni lik Leon nosi snažan emocionalni i moralni teret. Kako ste ga oblikovali i u kojoj mjeri se oslanja na lična iskustva?
Leon je unaprijed osmišljen lik, hrabar i snažan, što simbolizuje i njegovo ime. Eksplozivnost, opsesivnost i cinizam formirali su se kroz proces pisanja. Iako pojedini čitaoci prvi lice pripovijedanja poistovjećuju s autorom, u Leonu postoji tek mali dio mene, kao i u nekim drugim likovima. Ljudi prirodno tragaju za autobiografskim elementima u književnosti.
3. Koliko zločin u romanu predstavlja metaforu raspada savremenog društva?
Zločin u velikoj mjeri simbolizuje urušavanje vrijednosti, raspad porodičnih struktura i društva koje često zanemaruje žene i djecu, dok favorizuje površnost i materijalno. Autoriteti koji vode države nerijetko djeluju kao kandidati za psihijatrijske ustanove, a ne za javne funkcije.
4. Zašto ste izabrali mediteranski grad uz more kao ambijent radnje?
Mediteransko okruženje mi je blisko jer sam u njemu rođena i provela najveći dio života. Prirodno smještam radnju u takav prostor. U romanu je ambijent dodatno naglašen iz perspektive glavnog lika. Iako nije eksplicitno navedeno, radnja se odvija u Dalmaciji. Mašta mi omogućava pisanje i o drugim podnebljima, ali iskustvo donosi uvjerljivost.
5. Koja tema u romanu je bila najizazovnija za pisanje?
Porodični odnosi predstavljali su najveći izazov. Često su složeni i opterećeni traumama koje se prenose kroz generacije. Smatram da je porodica temelj društva samo kad funkcioniše zdravo. U tom smislu citat s interneta, koji govori o porodici kao čestom izvoru frustracija i psihičkih poteškoća, snažno me inspirisao.
6. Da li je neizvjestan kraj romana bio planiran od početka?
Kraj je bio unaprijed definisan. Držim se osnovne strukture, iako tokom pisanja često dozvolim likovima i radnji da se razviju dodatno. U ovom slučaju pojačala sam neizvjesnost kroz elemente koji su nastali naknadno.
7. Kako izgleda Vaš proces pisanja – rutina ili inspiracija?
Ne oslanjam se na inspiraciju, već disciplinovano sjedam za sto. Kada ide teško, prekidam i vraćam se kasnije ili uređujem tekst. Iznenadne nalete inspiracije doživljavam kao poseban dar i zapisujem što prije mogu. Preferiram pisanje ujutro, ali radim u svakom dijelu dana. Tokom procesa često zanemarim fizičke potrebe i pijem mnogo kafe, iako ne onoliko kao Balzac.
8. Više Vas inspirišu ljudi ili mašta?
Moji romani predstavljaju spoj ličnih iskustava, tuđih priča i mašte. Važno je sve vješto uklopiti u uvjerljivu i zanimljivu pripovijest.
9. Koji je najteži segment stvaranja romana – početak, razvoj likova ili kraj?
Najzahtjevnije je vrijeme kada priča tek nastaje. Osjećam uzbuđenje, ali i brigu kako će ideja poprimiti odgovarajući oblik. Najteže je gledati u prazan dokument. Što je više ispisanih stranica, psihološki postaje lakše.
10. Kako biste opisali iskustvo saradnje sa izdavačkom kućom Librum i uticaj njihove podrške na finalni izgled knjige?
Saradnja sa Librumom bila je izuzetna. Tim je otvoren za pitanja i savjete, izuzetno stručan i spreman da uoči logičke, stilske i tehničke greške. Urednici, lektori i grafički dizajneri zaslužni su za profesionalan razvoj knjige i vizuelni identitet korica. Zahvalna sam čitavom uredničkom timu na posvećenosti i podršci.
